уторак, 27. април 2010.

Zapali moju vatru

U eri bunta protiv vlasti, vojske, rata, i političke i ekonomske moći, „Dorsi” su bili protiv svega, iako su nas nazivali čudnim brbljivcima, smatra bubnjar Džon Densmor posle premijere novog dokumentarca o poznatoj rok četvorki

Novi, dugometražni dokumentarni film o legendarnoj rok grupi „Dors” (The Doors), koji je počeo da se prikazuje u ograničenom broju američkih bioskopa, sadrži neke do sada neprikazivane snimke članova grupe, poput snimka iz eksperimentalnog filma „HWY” koji je Džim Morison režirao tokom studiranja filmske režije.
Film „When You’re Strange: A film About The Doors” režirao je Tom Disilo, a kombinacijom arhivskih materijala, snimaka sa koncerata i iza bine, kao i izjavama svedoka o radu popularnog benda, pokušao je da prikaže i objasni vrtoglavi uspeh „Dorsa”, pronikne u njihove angažovane poruke koje su utiskivali u skoro sve pesme, ali i objasni način života Džima Morisona i razloge prestanka postojanja benda. Narator u filmu je jedan od najplaćenijih holivudskih glumaca Džoni Dep, koji učešće u ovom filmu objašnjava kao „zahvalnost muzičarima koji su izgradili njegov muzički ukus i uticali da razume muziku”.
Prisustvujući premijeri filma u Los Anđelesu, klavijaturista „Dorsa” Rej Manzarek izjavio je da film nudi „konačnu istinu o bendu koja je potrebna svetu, svedocima vremena, prijateljima benda i fanovima”.
– Bilo je krajnje vreme da se pojavi film koji na istinit način govori o usponima i padovima „Dorsa” i problemima koje smo imali, dakle, oponent anti-Dors filmu koji je Oliver Stoun režirao 1991, sa Valom Kilmerom u ulozi Džima – dodao je klavijaturista Manzarek (71) koji se sa Džimom Morisonom upoznao dok su studirali na Kalifornija univerzitetu u Los Anđelesu.
– Prikazani smo na pravi način, onakvi kakvi smo bili na sceni, nekada pogubljeni, ali uvek posvećeni muzici. Svi dosadašnji filmovi o „Dorsima” nisu uspeli da prikažu kakvi smo zaista bili, a ovaj film se tome najviše približio. Možda je problem bio u nama, što smo često bili zatvoreni u sebe tokom svirke, pa kamera nije mogla da nas „uhvati u pravom svetlu” – izjavio je En-Bi-Siju gitarista Robi Kriger, dok se bubnjar Džon Densmor priseća:
– Gledajući film, setio sam se ludog sna koji smo nas četvorica imali sa željom da promenimo svet. Bilo je nečeg magičnog u tom vremenu, eri bunta protiv vlasti, vojske, rata, i svetske politike i ekonomske moći. „Dorsi” su bili protiv svega toga, iako su nas mnogi nazivali čudnim brbljivcima. Vreme je dokazalo da, ipak, nismo bili ni toliko bezrazložno brbljivi, a ni čudni.
Morison, koji je preminuo 1971. godine u Parizu, Robi Kriger (gitara), Rej Manzarek (klavijature) i Džon Densmor (bubnjevi) snimili su šest studijskih albuma za samo 54 nedelje, krajem šezdesetih godina i početkom sedamdesetih godina prošlog veka, i postigli ogromnu popularnost širom sveta o kojoj se i danas priča i piše. Četiri decenije od poslednjeg nastupa, „Dorsi” i danas prodaju više miliona nosača zvuka godišnje, a njihove najemitovanije pesme su: „Break on Through”, „Light My Fire”, „People Are Strange”, „Love Me Two Times”, „L.A. Woman”, „Riders on the Storm” i „The End”.
Trojica preostalih „Dorsa” i dalje su aktivni, ali ne toliko kao ranije. Klavijaturista Manzarek, u međuvremenu, napisao je nekoliko knjiga i snimio nekoliko solo albuma. Gitarista Kriger, koji je imao samo 18 godina kad je napisao čuveni hit „Light My Fire”, koji se i danas često može čuti na radio stanicama, trenutno piše knjigu o svom životu, a ove godine će objaviti i novi album. Bubnjar Densmor je postao pisac bestselera, a najnovija knjiga mu izlazi do kraja godine.
Novi dokumentarac o „Dorsima” samo je početak ponovnog interesovanja za fenomen ove čuvene četvorke. Ovih dana svet je obišla vest da američki producenti razmišljaju o snimanju novog igranog filma o popularnoj grupi, a kao reditelj spominje se Dejvid Finčer, autor filmova „Sedam”, „Igra”, „Borilačkog kluba”, „Soba panike” i „Neobičan slučaj Bendžamina Batona”. (izvor --- Politika, Beograd)

субота, 13. март 2010.

VOLIM SLUŠATI RADIO: Zdenka Vučković

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Zdenka Vuckovic
Pjesma -- Večeras bit cu tu
Pjesma traje -- 3 min i 41 sec

Poštovani slušatelji,
Poslije pobjede na Opatijskom festivalu 1958-e godine, poznata Zdenka Vuckovic trazila je vise godina njen stil pjevanja i tek nakon desetak godina ona je postala pjevacica koja se je moglo prepoznati po njenom nacinu pjevanja. Nesto starija, obdarena svim atributima zenstvenosti, ona je pocela pjevati ljubave pjesme. Taj nacin pjevanja osvojio je publiku i to se je osjetilo na dobroj prodaji njezinih gramofonskih ploca.
Nije nam poznato da li Zdenka Vuckovic jos uvijek negdje pjeva, ali ona je upala prije dvije godine u pozornost medija, zbog njene svadje sa Gabi Novak i Arsenom Dedicom. Ona je njima javno prigovorila da oni stvaraju utisak da se je sva muzika ex-Yu sastojala od Gabi i Arsena. Njeno izjava glasila je "Bilo jos mnogo drugih odlicnih pjevaca u to vrijeme".
Temparamentna Zdenka Vuckovic imala je pravo, ali ona je svoj prigovor na zalost tako donijela, da je on bio na granici uvrede.
Sada mozemo poslusati u nasoj emisiji Zdenku Vuckovic sa ljubavnom pjesmom "Veceras bit cu tu" talijanskog kompozitora Tenca iz 1967-e godine.
Mozemo si zamisliti , postovani muski slusatelji, da vama vasa draga ovako nesto zapjeva, da bi se vase srce topilo.

Izložba nedavno otkrivenih fotografija Džona Lenona

Neobjavljene fotografije Džona Lenona pronađene su nakon 40 godina u fioci poznatog njujorškog fotografa i biće uskoro izložene za javnost.
Fotografije slavnog muzičara i njegove žene Joko Ono snimio je 1969. godine u Montrealu fotograf časopisa "Lajf" Džeri Diter tokom njihovog čuvenog performansa "U krevetu za mir".
Diter je bio jedini fotograf kojem je bilo dozvoljeno da snimi osam dana dugu seansu čiji je cilj bio senzibilizacija javnosti protiv rata u Vijetnamu.
Priča o Džonu i Joko, viđena njegovim očima, trebalo je da bude objavljena u "Lajfu", ali je zamenjena u poslednjem trenutku člankom o Vijetnamskom ratu.
Nakon Diterove smrti 2005, neobjavljene fotografije ležale su do prošle sedmice u jednoj fioci. Publika će imati priliku da ih vidi na izložbi koja će biti priređena u subotu u katedrali svetog Mihaila u Koventriju, u centralnoj Engleskoj.
Džon Lenon i Joko Ono odleteli su 26. maja 1969. godine u Montreal gde su u hotelu "Kraljica Elizabeta" snimili pesmu "Give Peace a Chance" koja je ubrzo potom postala himna antiratnog pokreta. (izvor --- TANJUG, Beograd)

Volim slušati radio: Tennessee Ernie Ford

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Tennessee Ernie Ford
Pjesma --- Sixteen Tons
Pjesma traje 2 min 36 sec

Postovani slusatelji,
Tennessee Ernie Ford, americki country & western pjevac izdao je vise od 100 albuma ali on u Evropi nije postao tako poznat kao na primjer Johnny Cash i Frankie Laine. Rodjen kratko poslije prvog svjetskog rata 1919-e godine, on je rano poceo da pjeva i postao je 1929-e godine, zbog njegovog ugodnog dubokog glasa, spiker na radio stanici. On je isao pravim putem i poslije srednje skole studirao je muziku na visokoj muzickoj skoli.
Odlucujuci utjecaj na najgovu karijeru imao je susret sa producentom Cliffie Stone-om, koji je bio veoma poznat u Country & Western sceni. On je 1947-e godine izdao 5 Fordovih ploca i to je bio pocetak jedne velike karijere koja je trajala do 1990 godine.
Najveci uspjeh Tennessee Ernie Ford imao je 1955 godine sa pjesmom "The Ballad of Davy Crockett" i sa pjesmom "Sixteen Tons". Zadnja pjesma bila je veoma poznata u izvedbi poznatih Plattersa.
Kratko poslije napustanja mikrofona, Tennessee Ernie Ford 1991-e godine zauvijek je napustio zivotnu pozornicu.
Sada poslusajmo pjesmu "Sixteen Tons" , u prevodu "16 tona" kompozitora Travisa, u izvedbi Tennessee Ernie Forda sa snimka iz 1955-godine.

среда, 17. фебруар 2010.

Legendarni muzički studio Ebi Roud na prodaju

Diskografska kuća EMI stavila je na prodaju legendarni muzički studio u kojem su snimali Bitlsi.
Ulica Ebi Roud i muzički studio koji se u njoj nalazi ovekovečeni su 1969. godine na omotu poslednjeg studijskog albuma Bitlsa na kome članovi slavne Liverpulske četvorke, sa Džonom Lenonom na čelu, prelaze ulicu.
List "Fajnenšel tajms" navodi da se već vode pregovori sa potencijalnim kupcima i da bi studio mogao da dostigne cenu od "nekoliko desetina miliona dolara".
Kuća EMI, koja sarađuje sa mnogim poznatim muzičarima među kojima su "Koldplej", Lili Alen i Robi Vilijams, odlučila se na ovaj korak zbog teške finansijske situacije.
EMI je zgradu u broju 3 Ebi Roud, u sverozapadnom delu Londona, kupila 1929. godine za 100.000 funti. Za vreme Drugog svetskog rata, studio je korišćen za snimanje propagandnog materijala britanske vlade i BBC-ja.
Od 1960. godine važio je za jedan od najboljih rok studija. U njemu su između 1962. i 1969. godine Bitlsi snimili većinu svojih albuma. Tu su, takođe, snimljeni i albumi "Dark Side of the Moon" Pink Flojda i "OK Computer" Rejdioheda. (izvor -- TANJUG)

петак, 12. фебруар 2010.

Muzika je prava tek kad zapucketa ploča

Prodavnica se nalazi u TC „Euro centar", a naslove možete pogledati i na www.pinballwizardrecords.com...
Među ljubiteljima gramofonskih ploča brzo se pronela vest da je u centru grada otvorena prodavnica „Pinbol vizard rekords“ u kojoj se mogu kupiti stara i nova izdanja, pa zaposlene svako jutro dočekuju redovi „vinil fanova“ željnih dobrog zvuka i poznatog „pucketanja“ ploča.
VINIL - Džez, bluz, soul, pank, kantri, rok, pop, rokabili, rege i drugi muzički žanrovi mogu se naći među više od 1.000 naslova, a neka od njih imaju i limitirana izdanja.
- U svetu postoji na desetine radnji ovakvog tipa samo u jednom gradu. Došli smo na ideju da i u Beogradu otvorimo radnju sa novim gramofonskim pločama, jer su se ljudi uželeli dobrog zvuka sa ploča. S pojavom izdanja na CD-u, vinil je zapostavljen. Međutim, u poslednjih nekoliko godina velike diskografske kuće, pored CD izdanja, obavezno izdaju i ploče, a pojedina izdanja su samo na vinilu. Nekad je želja da se muzika sluša sa ploča bila tolika da su ljudi kupovali i naručivali ploče iz Engleske i SAD - kaže za „24 sata“ Dragan Živanović, jedan od vlasnika radnje.
Među originalnim naslovima mogu se naći Dejvid Bouvi, Elvis Prisli, Bob Dilan, Džejms Braun, Beti Dejvis, Džoni Keš, Gram Parsons, Rajan Adams, Birdsi, Radiohead... Pored ploča, u radnji se prodaju i CD izdanja, kao i knjige o muzici. Kako bi ljubiteljima ploča sve bilo dostupno na jednom mestu, u planu je da uskoro počne i prodaja gramofona, a moći će da se kupe i igle, četke za čišćenje i druga prateća oprema, a mašina koja će tek biti nabavljena, omogućiće i da se u radnji čiste ploče.
- Interesantno je da se sve više mladih ljudi interesuje za ploče. Ići ćemo u korak sa svetom i naručivaćemo nova izdanja kako budu izlazila. Po želji, preko nas mogu da se naruče izdanja kojih sada nema u radnji. Kolekcionari već ostavljaju kontakt i želje - kaže Živanović.
„Pinbol vizard rekords“ nalazi se u TC „Euro centar“ (lokal 15) u Makedonskoj 30, a naslovi mogu da se pogledaju i na sajtu www.pinballwizardrecords.com.

Svake nedelje berza ploča u „Kuglašu“ 
U klubu „Kuglaš“, u Đušinoj 5, svake nedelje od 9 do 13 sati održava se berza ploča na kojoj se okupi oko 100 kolekcionara koji kupuju i razmenjuju ploče. Ulaz na berzu plaća se 100 dinara, a dobija se besplatna kafa ili čaj kako bi ugođaj bio još prijatniji. Oraganizatori berze kažu da se najviše traže izdanja iz druge polovine ‘60. i prve polovine ‘70. godina i da stalno dolaze di-džejevi koji ploče koriste za semplove.( izvor - 24 sata)

четвртак, 11. фебруар 2010.

Petar Popović: Beograd šezdesetih

U ključanju Beograda šezdesetih dogodio se neponovljivi vatromet individualaca. Stvarno svojih, odista naših, a istinski svetskih. Što je Andrić bio za književnost, to je Šekularac bio za fudbalske terene. Đorđe Marjanović je nošen gradom na rukama, a Makavejev popeo crnu macu na Evinu belu ljubu. Zoran Miščević je gospodario šizilištima, a Žućko Korać ispisao istoriju sa 99 koševa na jednoj utakmici. Nikica Marinović je unela elegantnu lepotu, savršeno telo i neodoljivi osmeh u Knez Mihailovu.
....
(izvor -- BLIC)