Volim slušati radio: Al Jolson

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pevač -- Al Jolson
Pesma - Anniversary Song
Pesma traje -- 3 min 05 sec

Poštovani slusatelji,
Da li si mozete zamisliti bijelca koji se u 20-tim godinama, točnije 1927. godine, namaze crnom bojom da izgleda kao Afroamerikanac. Teško, ali taj bijelac zaista postoji i to je americki pjevac Al Jolson, koji je pjevao u prvom tonskom filmu svih vremana, u filmu "Pjevac Jazz-a".
U tome filmu Al Jolson glumio je jednog tamnoputog pjevaca.
Al Jolson, ruskog porijekla, bio je obdaren izvanrednim glasom ali i izvanrednom tastinom, jer je on sebe nazivao najboljim pjevacem na svijetu. Najbolji ili ne, to nije vazno, vazno je da je Al Jolson obiljezio muzicki zivot prve polovice proslog stoljeca.
Moze se slobodno reci da je on sebe sa njegovim nastupom u filmu " The Jazz Singer" napravio besmrtnim, jer je on tim nastupom otvorio jedno novo poglavlje filmske umijetnosti.
Al Jolson rodjen je u Latviji daleke 1886. godine, a zauvijek je napustio scenu u San Francisku 1950. godine.
Sada mozemo u nasoj emisiji cuti Al Jolsona sa pjesmom iz 1946 godine, pjesmom "Anniversary Song" a ima te pjesme moze se prevesti kao "Rodjendanska Pjesma" ili "Pjesma Za Jubilej".

Al Jolson - Anniversary Song

Volim slušati radio: The Stars Unlimited Singers

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pevač ---The Stars Unlimited Singers
Pesma --- Nights In White Satin
Pesma traje --- 2 min 32 sec

Poštovani slušatelji,
Kada poslušate neki reklamni spot, slusajte veoma pazljivo, jer pjevac ili grupa koji u tom spotu pjevaju, mogu jednoga dana postati svjetski poznati. To se je desilo vokalanoj americkoj grupi "The Stars Unlimited Singers" koju muzicari smatraju jednom od najboljih vokalnih grupa poslije drugog svjetskog rata. Oni su osnovani 1971-e godine da bi pjevali u reklamnim spotovima, ali ubrzo se je pokazalo da oni mogu mnogo vise i pocetkom 70-tih godina nastali su u Njemackoj prvi albumi sa njihovim glasovima. Kao prvi su upotrebili modernu tehniku snimanja na vise traka, tako da su kroz to njihovi glasovi jos vise dolazili do izrazaja. Grupu su osnovali Gene Puerling i Len Dresslar, koji sa sa njihovim vokalnim aranzmanima stekli svjetski glas.
Velika je steta da su Len Dresslar 2005-te godine kao i Gene Puerling 2008-e godine zuvijek napustili svjetla pozornice.
Autor ove emisije kupio je pocetkom 80-tih godina jedan CD na kojem je bila jedna pjesma u izvedbi "The Stars Unlimited Singers". Sada mozemo u nasoj emisiji cuti tu pjesmu sa tog CD-a, pjesmu "Nights In White Satin", u prevodu, "Noci u bijelom satinu" kompozitora Justina Harwarda.

The Stars Unlimited Singers - Nights In White Satin

VOLIM SLUŠATI RADIO: Edit Piaf i Edie Constantine

Autor priloga: NADIR EFENDIC (Nemacka)

Pjevac -- Edit Piaf i Edie Constantine
Pjesma - Si, Si, Si
Pjesma traje -- 2 min 19 sec

Postovani slusatelji,
Najpopularnija Francuska sansonjerka Edit Piaf imala je u toku zivota vise prijatelja, kojima je ona otvorila put da naprave karijeru na umjetnickom polju. Izmedju ostalih to su bili Ives Montand, Charles Aznavour i Edie Constantine.
Mi ce mo sada pozabaviti sa Edie Constantine-om, rodjenim 1917-e godine, koji je postao u 50-tim godinama poznat po filmskoj ulozi FBI-Agenta Lemmy Cautiona (Kraticu FBI nosi "Americka Savezna Policija"). On je snimio cijelu seriju tih filmova i dobio je cak i filmsku nagradu "Zlatni Medvjed" u Berlinu 1965 godine sa tom ulogom.
Gledaocima te filmske serije u kojoj Edi Constantine rijesave sve probleme sa njegovim snaznim udarcima u bradu protivnika, tesko je zamisliti da je on u mladosti zavrsio muzicko obrazovanje u Becu.
U kasnijim godinama on je poceo da glumi sa uspjehom karakterne uloge i objavio je uz to jedan roman.
Autor ove emisije, pocetkom 90-tih godina, vidio je Edie Canstantine-a u jednoj TV-emisiji, kada je Edie bio pitan "Kako to da Vi danas zivite dosta skromno, kada se zna, da ste vi zaradili sa vasim ulogama veoma mnogo novaca?".
Edie se je od srca nasmijao i odgovorio "Dok sam imao novaca imao sam i veoma, veoma mnogo prijatelja i oni su mi pomogli da potrosim novac!".
Kratko poslije tog razgovora, 1993 godine, Edie Constantine zauvijek je otisao sa pozornice.
Sada mozemo u nasoj emisiji cuti poznatu Edit Piaf u duetu sa Edie Constantine-om i oni ce nam otpjevati pjesmu "Si, Si, Si", u prevodu "Ako, Ako, Ako".
Postovani slusatelji, u koliko imate mnogo novaca , mislite na Edie-a i njegovu izjavu, tako da se cuvate slicnih prijatelja.

Edit Piaf i Edie Constantine --- Si, Si, Si

VOLIM SLUŠATI RADIO: Louis Armstrong

Autor teksta: NADIR EFENDIC (Nemacka)

Pjevac -- Louis Armstrong
Pjesma -- Adios muchachos ili ( I get ideas)
Pjesma traje -- 3 min 27 sec

Postovani slusatelji,
Louis Armstrong bio je jedan poznati Jazz muzicar, koji je postao jos za vrijeme njegovog zivot jedna muzicka legenda. Kad se zna, da je on poceo svirati u doba, kada je jednom afroamerikancu bilo opasno po zivot uci u lokal, koji je bio rezerviran za bijelce, nevjerovatno je, kako je on u toku vise decenija postao jedan od pozitivnih simbola Amerike. Rodjen 1901-godine, on je odrastao u siromastvu i kada je kao maloljetink na proslavi nove godine 1912-1913 zapucao u zrak iz revolvera, dospio je u dom za maloljetnike. Ta stroga kazna imala je jednu dobru stranu, jer je Armstrong naucio u domu da svira Kornet koji je jedna specijalna vrsta trube koja se pretezno svira u New Orleansu. Poslije boravka u strogom domu, upoznao je trubaca King Olivera, koji je za njega postao uzor. Pocetkom 20-tih godina zajedno sa King Oliverom otisao je u Chicago gdje su oni svirali u "Creole jazz Band". Vec 1923-e godine nastali su prvi snimci tog darovitog muzicara.
Moramo napomenuti, da je samo godinu dana kasnije, Dusan Jovanovic sa njegovim orkestrom u Americi snimio 20 pjesama naroda nestale kraljevine Jugoslavije.
Vratimo se Armstrongu, koji je poslije drugog svjetskog rata bio sve poznatiji i popularniji i nosio je nesluzbenu titulu "Kralj Swinga". On je dobio priliku da nastupa i svira u vise filmova a jedan od tih bio je poznati film "Prica o Glenn Milleru".
Krajem 50-tih godina Louis Armstrong tesko je obolio i izgledalo je da je njegova karijera na kraju. On se nije predavao i uspio je da se oporavi tako da je svirao sve do njegove smrti 1971 godine.
Louis Armstrong ostavio je veoma mnogo snimaka tako da i autor ove emisije, posjeduje ca 320 snimaka tog poznatog Jazz umjetnika.
Sada mozemo u nasoj emisiji cuti jedan od tih Armstrongovih snimaka, poznati motiv "Adios muchachos" iz 1951-godine.

Louis Armstrong - Adios muchachos ili (I get ideas)

Vreme kada se živelo za igranke

Tih šezdesetih godina 20. veka bukvalno se živelo za igranke. Đuskalo se na sve strane – na Mašincu, Pravnom, Krsmancu... A kada je otvorena 16. oktobra 1966. godine Dansing sala beogradskog Doma omladine, ubrzo je postala najposećenije mesto u gradu. Za „odrasle“ igranke su održavane tri-četiri puta nedeljno, a za mlađe dva puta, i to kao popodnevne čajanke. Interesovanje je bilo ogromno, pa su se zbog loše ventilacije u toku letnjih meseci igranke selile na otvoreno – Crni biseri su svirali u dvorištu Frizerske škole preko puta Doma, a Siluete kod Kališa, na uglu Vasine i Tadeuša Košćuškog.
Plesalo se do iznemoglosti, piše u monografiji izdatoj povodom 30 godina Doma omladine, čiji smo redak primerak pozajmili od Ratka Šutića, jednog od autora. U Dansing sali su svirali najatraktivniji sastavi tog vremena: već pomenuti Crni biseri i Siluete, Džentlmeni, Elipse, Delfini, a prvi put u Beogradu ovde su nastupile i go-go gerle. Bilo je večeri, seća se bivši šef poslovnice za priredbe Dragutin Grdanički, kada se prodavalo i po tri-četiri puta više ulaznica nego što je sala imala mesta. Ishod je bio logičan – zbog besomučnog skakanja uz zvuke rokenrola konstrukcija poda uskoro je popustila od silnih vibracija.

Matijina poruka
Muzički program Doma dugo je ostao van domašaja „urednika“, zapisao je u monografiji Nikola Nešković, jedan od najčuvenijih disk džokeja tog doba. Kao plod te samostalnosti, već 1967. održan je „dvoboj decenije“ – Elipse protiv Silueta, uz VIS Roboti nastupa džez balet grupa Lokice Stefanović, dolaze Džimi Stanić, Kićo Slabinac, a za sedeljke sa Dragom Diklićem karte su prodavane mesecima unapred. Kreću prve gitarijade, izbori za najelegantniju mini suknjicu, a u Dansing stižu i svetske legende - Džimi Hendriks, Rej Čarls, Tina Tarner, Di Parpl...
Za popularizaciju nove muzike ogroman značaj imao je izlazak prvog broja „Džuboksa“ sa Stonsima na naslovnoj strani (3. maja 1966). U knjizi „Godine na 6“ legenda Crnih bisera Vlada Janković Džet o tome kaže: „Konačno jedna novina potpuno okrenuta popularnoj muzici bez gnjavaža o džezu, klasičnoj muzici i narodnjacima.“
Rokersko ludilo nije se dopalo ideološkim čistuncima koji su tvrdili da „nedolični čupavci truju omladinu i propagiraju zapadnjačke manire“. A među njima se vrzmaju i razne nemuzičke face. Poput Matije Bećkovića koji je jednom prilikom rokerima poručio da „ne pevaju tralalajke i već otpevane pesme, već da pokušaju da budu svoji, novi i angažovani“.

Gospar Broz
Tih godina Dansing salu redovno je posećivao i „najdraži gost“ – Josip Broz Tito. Noć između 24. i 25. maja štafeta mladosti je provela u Domu omladine, a Momčilo Stanišić, koji je radio na organizaciji ovih „noćenja“, kaže da su to uvek bile priredbe po strogo zadatom scenariju. Generalnu probu, piše Stanišić u monografiji o Domu omladine, smeo je da prekine samo reditelj ili lice iz Službe. A kao potvrdu privrženosti „čupavaca“ revolucionarnoj tradiciji, rokeri su obično pevali partizanske pesme, doduše u svojoj obradi.
Stanišić opisuje priredbu na čijem je početku mladi radnik iz Priboja recitovao pesmu Duška Trifunovića „Teška industrija“, potom su Azra Halilović, Lidija Kodrič, Saška Petkovska i Bisera Veletanlić izvele „koncert za četiri alta“, da bi na kraju Korni grupa i Elipse, čije je učešće jedva odobrio protokol, napravili eksperiment i svirali stav iz opere „Aida“. A nakon priredbe, kad mu se jedan „dubrovački trubadur“ obratio sa gosparu, Tito se slatko nasmejao i pružio mu ruku kao da kaže – „pa i nisi mnogo pogrešio“.
Na koncertu u Domu omladine januara 1968. viđen je i tada disident Dobrica Ćosić, a par meseci ranije, Ćosić je na jednoj tribini „čupavcima“ poručio:
„Marš na Drinu nije vaša pesma: s tim maršom vi nećete odmarširati u budućnost. Ni Kozaračko kolo nije vaše kolo: u tom kolu vi ne možete da iskažete svoja osećanja. Svoju nacionalnu svest vi ne možete da potvrđujete zahtevom za izgradnju pruge Beograd–Bar, mala je to pruga za vaše doba.“

Osigurana frizura
O važnosti nastupa u Domu svedoči i anegdota sa splitskim Delfinima koji su se skinuli ispred restorana „Sunce“ i izjavili: „Nismo došli u Beograd zbog para.“ Zbog imidža rokeri su smišljali svakakve ludosti.
„Po ugledu na strane kolege pustili smo duge kose, što nije prošlo bez otpora, pa čak i pretnji da ćemo biti javno ošišani. Zoran Miščević je čak na visok iznos osigurao svoju čuvenu frizuru kod ZOIL-a Dunav. Nabacio je neki miris, ’silvester’, i gde god bi prošao za klince je to postojala „obeležena teritorija“, znak da su Siluete tu negde u blizini. A ja sam naručio kod obućara crvene cipele što je izluđivalo i mnoge kolege, a naročito Preleta“, priseća se u monografiji o Domu jedan od najstarijih naših rokera, frontmen Džentlmena, Branko Marušić Čutura.
Dom je uvek bio prebukiran, klinci su dolazili ranije da budu bliže podijumu, a oni prvi redovi i nisu đuskali – samo su blenuli u izvođače, njihovu garderobu i opremu. „Najlepši deo grada je dolazio na naše igranke, pa su nam čak i neki funkcioneri zavideli i molili nas da ’uradimo’ nešto za njih kod naših obožavateljki“, kaže Čutura.
Te 1969. godine, upamćene po legendarnom Vudstoku, na igrankama u Dansing sali bilo je 128.127 posetilaca. A onda je otvorena diskoteka.

Bez incidenata
Ubrzo disko klubovi preuzimaju primat, a živa svirka rok bendova mogla se čuti samo na koncertima. „Gotovo je bilo s romantikom, mistifikacijom i bajkovitim maštanjima. Dolazilo je vreme surove racionalnosti i onog čuvenog – kol’ko para, tol’ko muzike”, seća se Vlada Džet.
U monografiji o Domu omladine piše da je interesovanje za diskoteku bilo toliko da bi ulaznice planule već u pretprodaji, a organizatori su morali da probiju stakleni zid kako bi 150 posetilaca moglo da diše u prostoriji koja je mogla da primi jedva pedesetak. Skromno opremljena, sa klupama za sedenje, šankovima i kabinom od dasaka za disk džokeja, diskoteka je radila sedam dana u nedelji, od 20 do dva časa posle ponoći. Iako je bila uvek puna, u diskoteci Doma omladine, pisala je „Politika ekspres“, godinama nije zabeležen nijedan incident.
Dok pišem ovaj tekst posmatrajući ćerku kako se u 11 naveče tek sprema za izlazak, pomislio sam na reči Nikole Neškovića koji u monografiji povodom 30 godina Doma omladine na kraju svojih sećanja kaže: „Možda je sve to bilo i previše dobro za nas. Zato i nismo znali šta imamo.“ (izvor --- BLIC)

VOLIM SLUŠATI RADIO: Pat Boone

Autor teksta: NADIR EFENDIC (Nemacka)
Izvodjac -- Pat Boone
Pjesma -- Why baby Why
Pjesma traje --1 min 53 sec

Postovani slusatelji,
Pat Boone, direktni potomak Daniela Boona, poznatog junaka sa divljeg zapada, rodjen 1934 godine, bio je jedan od najuspjesnijih americkih pjevaca.
On je snimio svoje prve ploce 1954-te godine i vec u 60-tim godinama on je bio svjetski poznat. On je postao pupularan i kroz njegovih dvadesetak muzickih filmova, u kojima je uvijek glumio solidnog i urednog americkog momka.
Pat Boone se je cesto u javnosti pojavljivao sa svojoom suprugom i cetiri kcerke, sto je jos vise ucvrstilo njegov glas ozbiljnog familijarnog pjevaca.
Interesantno je napomenuti, da je njegova kcerka Debby, kao pjevacica uspjela da se popne na vrh liste popularnosti 1977-e godine i to pokazuje da familija Bonne ima muzicki talent.
U 70-tim godinama Pat Boone posvetio se je pretezno crkvenoj muzici a izmedju je na trziste plasirao nekoliko albuma sa zabavnom glazbom. Kada je Pat Boone 1997 godine izdao album sa najmodernijom muzikom tog vremena i kada se je na dodjeli "Americke Nagrade Za Muziku" pojavio obucen u koznoj odjeci, sa naljepljenom tetovazom, izdavac njegove muzike odmah mu je otkazao ugovor, jer religiozni kupci njegovih CD-a nisu zelili takovog Pat Boone-a.
Sada imamo priliku da cujemo u nasoj emisiji Pat Boone-a sa snimkom iz mladjih dana, pjesmom "Why baby why", u prevodu " Zasto djevojko, zasto" kompozitora Dixona.
Taj snimak snimljen je 1957-e godine.

Pat Boone -- Why baby Why

VOLIM SLUŠATI RADIO: Dalida

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Izvođač --- Dalida
Pjesma --- La Mamma
Pjesma traje --- 4 min 58 sec

Postovani slusatelji,
Dalida, rodjena Yolande Giglioti rodila se je u Kairu 1933 godine u talijanskoj familiji, koja je zivjela u tom gradu. U doba oslobadjanja Arapskih zemalja od kolonijalizma , 1954-te godine, Dalida je postala Miss Egipta, sto mnogo govori o njenom izgledu. Zavrsivsi skolu za sekretarice, Dalida se je odlucila da potrazi njenu srecu u Parizu, gradu umjetnosti. Ona je u Parizu 1956-te godine dobila ugovor sa kompanijom Barclay. Za tu istu kompaniju pjevala je nesto kasnije i poznata Tereza Kesovija kaja je napravila veliku karijeru 60-tih godina u Francuskoj.
Dalida je vec sa njenom drugom singlicom i pjesmom "Bambino" uspjela da osvoji trziste i moze se reci da je tim uspjehom bila rodjena jedna sjajna zvijezda na glazbenom nebu. U toku 30-tak godina njene karijere ona je dobila 45 zlatnih ploca i nekoliko od platine. Potrebno je reci da je Dalida pjevala na Arapskom, francuskom, njemackom , talijanskom i spanskom jeziku.
Osvojivsi Evropu, srednji istok i Japan, Dalida je na vrhuncu karijere 1987 godine izvrsila samoubistvo, i taj tuzni dogadjaj veoma je razalostio sve ljubitelje njenog glasa.
Sada ce nam Dalida zapjevati u nasoj emisiji pjesmu "La mamma" koju je inace u ex-Yu pjevala Senka Veletanlic.

DALIDA -- LA MAMMA

VOLIM SLUŠATI RADIO: Al Martino

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Izvodjac -- Al Martino
Pjesme --- Ramona + Here In My Heart
Pjesma traje - 2 min 28 sec + 3 min 11 sec = 5 min 39 sec

Postovani slusatelji,
U Filadelfiji 1927-e godine bio je rodjen poznati americki pjevac Al Martino. Po djedu nazvan Al Martino, radio je u mladosti kao zidar u gradjevnoj firmi njegovih roditelja, roditelja koji su bili talijanski useljenici.
Interesantno je, da je on bio ulicni susjed Maria Lance i upravo je poznati Mario Lanca pokrenuo talentiranog Al Martina da pokusa naci njegov put na muzickom polju.
On se je definitivno probio pocetkom 50-tih godina sa pjesmom "Here in my heart" koju je prodao u vise od milion primjeraka. Tada je dobio "prijateljsku" ponudu od Mafije, da ce ona upravljati njegovom karijerom, sto je u praksi znacilo da ce Al Martino pjevati a mafija ubirati novac. On je to odbio i radi svoje sigurnosti otisao u Englesku.
Nakon 5 godina boravka u Engleskoj, jedan prijatelj koji je imao veze sa mafijom, uspio je da mafija Al Martina ostavi na miru. Mozemo samo naslutiti, da je to bio Frank Sinatra, o kojem se je govorkalo da ima veze sa mafijom. Vrativsi se, Al Martino je uspio da se ponovo pojavi na sceni i on je 1972-e godine u filmu "Kum" glumeci pjevaca Johnny Fontane-a postao kultna figura, koju je rado slusala i mladja generacija. Kroz to, on je uspio da se 1975-te godine ponovo popne na vrh liste popularnosti. Taj pjevac bio je neumoran i stalno je isao na turneje, gdje je pjevao je u poznatim svjetskim lokalima, televizijskim emisijama i na koncertima. Da je Al Martino bio vojnik, moglo bi se reci da on do svog zadnjeg sata nije napustao polozaj, jer je Al Martino, kako indijanci kazu, 14-tog oktobra 2009-te godine, na nasu veliku zalost, otisao u vjecna lovista.
Mi imamo srecu da su nama ostali lijepi snimci tog popularnog pjevaca.
Sada imamo priliku da u nasoj emisiji cujemo Al Martina sa dvije pjesme, starim slagerom "Ramona" i sa njegovim prvim velikim uspjehom, pjesmom "Here In My Heart", u prevodu, " Ovdje u mom srcu" kompozitora Borrelia.

Al Martino sa dvije pjesme Ramona + Here In My Heart

Preminula Lusi iz pesme Bitlsa

Lusi Voden, za koju se tek nedavno otkrilo da je bila inspiracija za pesmu „Lucy in the sky with diamonds“, borila se sa lupusom, neizlečivom bolešću koja napada imuni sistem.
Džulijan Lenon izjavio je da je pesma inspirisana njenom slikom koju je on nacrtao u obdaništu i koju je nakon toga pokazao svom ocu, Džonu Lenonu, i opisao rečima „Ovo je Lusi na nebu sa dijamantima“ (Lucy in the sky with diamonds).
Lenon je iskoristio ovu rečenicu za naziv pesme koju je pisao za album „Sgt Peppers lonely hearts club band“ koji je objavljen 1967. godine.
Numera je ubrzo naišla na neodobravanje medija zbog sumnje da se tekst odnosi na nedozvoljenu drogu LSD.
Lokacija na kojoj se slika koju je Džulijan Lenon nacrtao nalazi trenutno je napoznata, iako je po njegovim rečima ona u jednom trenutku bila u posedu njegove majke. (izvor --- B 92, Foto: FoNet)

Leonard Koen se onesvestio na koncertu u Valensiji

Kanadski pevač i kompozitor Leonard Koen onesvestio se na sceni tokom koncerta u petak u španskom gradu Valensiji, nakon čega je njegov nastup prekinut, objavljuje dnevnik Mundo.
Gitarista Koenove grupe Havijer Mas (Javier) rekao je da 75-godišnji muzičar ima stomačnih problema i da je povraćao, ali da njegovo zdravstveno stanje nije zabrinjavajuće.
Incident se dogodio pola sata po početku koncerta, dok je Koen izvodio četvrtu pesmu te večeri "Bird on the Wire".
Prema rečima nekoliko očevidaca, Koen je najpre izgubio ravnotežu kada je ustao da uzme gitaru, a članovi njegove grupe pridržali su ga kako ne bi pao.
Nekoliko trenutaka kasnije, pevač je ponovo posrnuo, a potom i pao na zemlju. Članovi benda odneli su ga iza scene, gde mu je ukazana lekarska pomoć.

Oko 6.000 gledalaca čekalo je Koenov povratak sat vremena, a potom su obavešteni da se pevač neće vratiti na scenu i da je koncert odložen.
Valensija je bila pretposlednja etapa Koenove turneje po Španiji koja bi trebalo da se okonča u ponedeljak u Barseloni.
Leonard Koen proslavio se 1960-ih godina prvim albumom "Songs Of Leonard Cohen", na kojem je bio i jedan od njegovih najvećih hitova "Suzanne".
Muzičku scenu napustio je početkom 1990-ih godina, a potom je živeo u budističkom manastiru u Kaliforniji. Muzici se vratio 2001. (izvor --- BLIC)

VOLIM SLUŠATI RADIO: Rudi Schuricke

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac ---Rudi Schuricke (izgovor Shurike)
Pjesma --- Komm zurueck
Pjesma traje --- 3 min 00 sec.

Postovani slusatelji,
Njemacki pjevac Rudi Schuricke, rodjen 1913 godine, poceo je da pjeva u drugoj polovici 20-tih godina i vec 1931 godine dobio je ponudu da postane clan svjetski poznate grupe Comedian Harmonist. O toj vokalnoj grupi snimljen je film koji je bio svjetski uspjeh.
Rudi je tu ponudu odbio i osnovao je njegovu grupu "Schuricke Terzett".
Njegov mekani tenor postao je voema popularan i Rudi je sve cesce pjevao kao solista.
Poslije zavrsetka drugog svjetskog rata Rudi Schuricke je nastavio uspjesnu karijeru koju je krunisao sa pjesmom" Capri Fisher" u prevodu "Ribar sa Kaprija", sa kojom je dobio zlatnu plocu.
Sa dolaskom rocka na muzicku scenu Rudi Schuricke je pomalo nestao ali 1970-te godine uspio je da da se ponovo popne na vrh liste popularnih pjesama.
Kratko poslije toga 1973-e godine Rudi Schuricke morao je da zauvijek napusti scenu i njegove slusaoce.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Rudija sa pjesmom "Komm zurueck" u prevodu "Dodji natrag" iz 1940-te godine, poznatog talijanskog kompozitora Olivieri-a.
Mali prevod teksta te pjesme pomoci ce vam da razumijete o cemu je pjevao Rudi Schuricke:
Dodji natrag, ja cekam na tebe, jer ti si za mene moj zivot... i tako dalje.
Mozemo reci, to je tekst kojeg razumije sve zene svijeta bez obzira gdje zive!!
Veoma je zalosno, da se je ta ugodna pjesma cesto slusala u bunkerima, jer je drugi svjetski rat u to doba masovno uzimao svoje zrtve.

Rudi Schuricke --- Komm zurueck

Slavni Leonard Koen 2. septembra u Areni

Životna priča legendarnog kanadskog kantautora Leonarda Koena koji će 2. septembra nastupiti u beogradskoj Areni sigurno će jednog dana biti pretočena u film – pesnik koji piše o ljubavi, seksu, politici... čovek koga mnogi smatraju jednim od najuticajnijih autora svih vremena... i pevač koji je u 72. godini ostao skoro bez dinara (dolara) nakon što ga je menadžerka pokrala. Koen će uskoro napuniti 75. godina, a ulaznice za njegove koncerte se prodaju u roku od nekoliko sati...
Leonard Norman Koen je rođen 1934. u Vestmauntu, gradiću u blizini Montreala, u jevrejskoj porodici, njegov otac je poreklom iz Poljske, a majka iz Litvanije. Kao tinejdžer osnovao je folk bend „Buckskin Boys“, međutim, u tom periodu ga je više zanimalo pisanje, čemu je mogao potpuno da se posveti zahvaljujući novcu koji mu je otac ostavio. Prvu zbirku pesama „Let Us Compare Mythologies“ objavio je 1956. dok je studirao na univerzitetu Mekgil. Nakon knjige „The Spice-Box of Earth“ iz 1961. postao je veoma poznat u kanadskim književnim krugovima, a narednih pet godina je proveo na grčkom ostrvu Hidra gde je napisao nekoliko zbirki pesama i novela uključujući i autobiografski roman „The Favourite Game“.
Početkom 1967. preselio se u Ameriku i uskoro objavljuje svoj prvi album „Songs of Leonard Cohen“ koji je za američku publiku bio previše mračan, dok je, s druge strane, album u Velikoj Britaniji postigao veliki uspeh i na tamošnjim top-listama bio više od godinu dana. S ove ploče hitovi za sva vremena su postale numere „Suzanne“ i „Sisters of Mercy“. Od tada je Koen objavio još 10 studijskih albuma, a status večitih pesama imaju numere „Everybody Knows“, „Bird on the Wire“, „Hallelujah“, „First We Take Manhattan“...
Koena mnogi muzičari ističu kao svog uzora, njegove pesme su obrađivane više od 2.000 puta, a u decembru prošle godine na britanskoj listi singlova su prva dva mesta držali Aleksandra Burk i Džef Bakli, sa svojim verzijama numere „Hallelujah“!
Iako je krajem devedesetih najavljivao da više neće ići na turneje, odluku je promenio nakon što je 2005. njegova tadašnja menadžerka Keli Linč ispraznila njegov penzioni fond. Sud u Los Anđelesu je 2006. presudio u Koenovu korist i naložio Linčovoj da mu isplati devet miliona dolara, ali on ni dan-danas nije dobio te pare i nije imao izbora nego da se ponovo vrati na scenu.
Veliku pažnju privlači i zbog svog burnog privatnog života, svojevremeno je bio u vezi sa Dženis Džoplin, glumicom Rebekom de Morni... Iz veze sa umetnicom Suzan Elrod ima dvoje dece, sina Adama i kćerku Lorku. Koen je trenutno u vezi s američkom pijanistkinjom Anjani Tomas... (izvor --- BLIC)

VOLIM SLUŠATI RADIO: Marilyn Monroe

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Marilyn Monroe
Pjesma --- Happy Birthday, Mr. President (Featuring John Fitzgerald Kennedy)
Pjesma traje --- 2 min 35 sec

Postovani slusatelji,
Americki predsjednik John F. Kennedy slavio je 1962-e godine, u poznatoj New-York areni Madison Square Garden, njegov rodjendan. Tom prilikom njemu je muzicki cestitala poznata svjetska filmska zvijezda, Marilyn Monroe sa poznatom melodijom "Happy Birthday", u prevodu "Sretan Rodjendan". Ona je to tako odusevljeno napravila, tako da se je tada govorkalo, da su njih dvoje u intimnoj vezi. Bili ili ne bili, to je bila njihova stvar, ali nama je ostao jedan interesantan snimak iz 1962 godine.
Na prostorima ex-Yu Monroe je bila muzicki poznata sa pjesmom "Rijeka bez povratka" iz istoimenog filma, koji je snimljen 1954 godine.
Ta svjetski popularna glumica rodjena je 1926-te godine i prerano je zavrsila zivot 1962-godine , izvrsivsi samoubistvo.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Marilyn Monroe sa njenom verzijom poznate rodjendanske pjesme "Happy Birthday", u prevodu "Sretan Rodjendan" iz 1962-e godine.

Marilyn Monroe - Happy Birthday, Mr. President

IVO ROBIC - 'Adios amigo'

Ivo Robić, (Garešnica, 28. siječnja 1923. - Rijeka, 9. ožujka 2000.), hrvatski pjevač

In memoriam: 38 godina od smrti Jima D. Morrisona

Kako bilo, danas (3. srpnja/jula) je obljetnica smrti tog neobično autodestruktivnog pjesnika i izvođača u čijem djelu znalci iščitavaju utjecaj Friedricha Nietzschea, Williama Blakea, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda. Zapamćen po dionizijskim scenskim nastupima, Morrison je inspiraciju tražio u djelu francuskog dramatičara Antonina Artauda i šamanizmu američkih indijanaca. Duboko zainteresiran za mitologiju, misticizam i simbolizam, iščitavao je Frazerovu Zlatnu granu, a i ime grupe čiji je vođa bio nastalo je prema nazivu eseja Aldousa Huxleya Vrata percepcije. Nastojeći i sâm proći kroz njih, sin vojnog časnika nije se libio konzumirati goleme količine alkohola i halucinogenih droga, tako da je naposljetku u tome i uspio: na „drugu stranu“ probio se kao dvadeset i osmogodišnjak na današnji dan prije trideset i osam godina (The gate is straight /Deep and wide /Break on through to the other side…). 

 

Pokopan je u Parizu, na groblju Pere-Lachaise, a društvo mu čine Moliere, Proust, Chopin, Baudelaire i ostala ekipa. Dok je netko nije odnio sebi doma, na grobu se nalazila bista što ju je izradio domaći kipar Mladen Mikulin.

 

(izvor --- e-novine)

Četiri decenije uz Beograđane

 

Kada je 27. juna 1969. u šest sati ujutru pesmom Olivere Katarine “Šu, šu, Šumadija” počelo emitovanje novog radija “Beograd 202”, niko nije slutio da će ova stanica 40 godina kasnije predstavljati jedan od simbola Beograda. Tokom četiri decenije postojanja “Dvestadvojka” je imala veliki broj kultnih emisija, a i mnoge poznate ličnosti su “prošle” kroz ovu stanicu. amo neki od ljudi koji se obeležili istoriju “Beograda 202” su glumac Ivan Bekjarev, pilot i di džej Zoran Modli, čuveni “Indeksovci”, kao i voditelj Ognjen Amidžić. Na koncertima koje su organizovali, između ostalih, nastupali su i Lepa Brena, Miroslav Ilić, “Van Gog”, “Riblja čorba”, “Partibrejkersi”, a jednom prilikom gostovao je i čuveni Kirk Daglas. - U gradu su krajem šezdestih postojale samo tri stanice radio “Beograda”. Po jednoj od priča, “Beograd 202” je nastao preko noći pošto su urednici načuli da se sprema osnivanje radija Studio B, pa su hteli da ih preduhitre. Po drugoj verziji, neko kratko vreme je počela radi stanica “Avala”, što je izazvalo uzbunu, pa je hitno pokrenut “202”. Po trećoj, nastanak stanice je duže vreme bio planiran i praćen je rad sličnih radija u svetu - priča Radovan Pantović, glavni i odgovorni urednik “Beograda 202”. U prvim godinama emitovanja, od 1971. do 1973. isticala se emisija “Mislim na vas, mislite na mene”, koju je vodio glumac Ivan Bekjarev. - Bila je to emisija sa puno muzike. Imao sam mogućnost da odmah pustim aktuelne svetske hitove, čim mi stignu iz Londona, Pariza, Njujorka. Imao sam uživo goste, čitali smo horoskop i krimi priče. To je bila jedina emisija tog tipa i bila veoma popularna - seća se Ivan Bekjarev. U tom periodu, odnosno 1972. godine, i čuveni glumac Kirk Daglas bio je gost na “dvestadvojci”. Dok je gostovao na Festu dao je ekskluzivni intervju. Tokom osamdesetih, koje predstavljaju zlatno doba “202”, veliki broj emisija je izašao iz studija. Često se program uživo emitovao sa trgova, Ade Ciganlije, Kalemegdana, Tašmajdana. Koncerti “Hita 202” i “Posela 202” privlačili su veliki broj ljudi. - Osim njih isticala se i emisija “Indeksovo radio pozorište”. Veoma popularan bio je “Gran pri 202” u kome se birao pozitivan i negativan događaj nedelje, predstvaljao je preteču svih emisija tog tipa. Takođe, Zoran Modli vodio je leti „Ventilator“, a zimi „Radijator“, a program je čak emitovao iz aviona pošto je bio i pilot. Osim ovih, treba spomenuti i emisije „Ozon“, „Beogradsko letnje pre popodne“ - kaže Pantović. Sinonim za čuveni “Hit 202” je praktično Vlada Janković Džet koji ovu emisiju radi punih 30 godina, od 1979. - U početku su hitove birali urednici, ali posle je postala praksa da to rade slušaoci. Organizovali smo veliki broj koncerata koji su se prenosili preko radija, a dolazilo je i po 3.000 ljudi. Sad organizujemo svirke po celoj Srbiji i forsiramo neafirmisane rok bendove - priča Džet. Takođe popularna emisija je bila “Poselo 202”. Emitovala se sa Kalemegdana i hale “Pionir” i bila je veoma posećena. - Na te koncerte je dolazilo i po 10.000 ljudi. Jednom prilkom kad je u “Pioniru” organizovan “Hit godine”, mi nismo imali opremu da organizujemo koncert. Pozajmili smo je od Rake Marića, tadšnjeg menadžera Lepe Brene, koja je među pevačima koji su nastupali bila najveći favorit. Međutim, na kraju koncerta kad su ljudi glasali ispalo je da je Brena izgubila, i to velikom razlikom od Halida Muslimovića. Tad je nastao veliki problem pošto to niko nije smeo da kaže Mariću. Kad je tadašnji urednik napokon skupio hrabosti da mu to kaže, maltene se onesvestio od starha. Međutim Raka Marić je reagovao jako mirno i kratko prokomentarsao: “Znači, dobili smo još jednu zvezdu” - prepričava Pantović. 9izvor -- BLIC)

Umrla kraljica bluza Koko Tejlor

Američka pevačica Koko Tejlor zvana "kraljica bluza", umrla je u sredu u 81. godini, od postoperativnih komplikacija, saopštila je njena diskografska kuća, a prenele svetske agencije.
Rođena kao Kora Volton u Memfisu, na jugu SAD, nadimak je dobila zbog strasti prema čokoladi.
U Čikago se, u potrazi za poslom, preselila 1952. sa svojim budućim suprugom Robertom Popsom Tejlorom, a kako su bili bez novca, Koko je noću pevala po bluz klubovima a preko dana radila po kućama, piše na njenom sajtu na interneut.
Godine 1963. kompozitor Vili Dikson, koji je svojevremeno rekao da "nikada nije čuo neku ženu da peva bluz kao ona", pomogao joj je da potpiše ugovor sa kućom Čes rekords za koju je snimila album "Wang Dang Doodle" koji je 1965. prodat u milion primeraka.
Kasnije je snimila još devet albuma, od kojih poslednji 2007.
Poslednji put je nastupila 7. maja u Memfisu, gde je primila svoju 29. nagradu za bluz muziku. Dobitnica je i jedne nagrade Gremi, 1984. (izvor -- BLIC)

"Muzej Bitlsa" u Hamburgu

U Hamburgu je otvoren Muzej Bitlsa, gotovo pola veka nakon prvog nastupa slavne liverpulske četvorke u tom gradu.
Petospratno zdanje ima 12 odeljenja na hiljadu i 300 kvadratnih metara. Posetioci mogu da prate priču o Bitlsima od samih početaka benda 60-ih, kada su kao relativno nepoznata grupa nastupali u Hamburgu, pa do raskida deceniju kasnije.
Među eksponatima su i prvi ugovor za snimanje ploče između Bitlsa i producenta Berta Kempferta i rukom pisano pismo basiste Stjuarta Satklifa devojci.

Tom Džons u beogradskoj Areni

Velški pevač nastupiće u novembru u Beogradu, najavili su organizatori "Lupa promotions".

Tom Džons (68) može se pohvaliti karijerom dugom skoro pola veka, u okviru koje je više puta promenio muzički pravac, iz najvećih hala prelazio u male lokale po Las Vegasu, ali nikada nije promenio svoju jedinstvenu energiju, glas i plesne pokrete.
"Možemo reći da dolazi Zdravko Čolić svetskog ranga", našalio se Petar Janjatović iz "Dallas records" na konferenciji za medije.
Džons se u tinejdžerskom dobu bavio poslovima u rudniku, radio je kao trgovački putnik, i negovao svoju ljubav prema umetnosti. Oženio se sa 16 godina Lindom Trenčard, sa kojom je i danas u braku. Prvi proboj na muzičku scenu napravio je sa lokalnim bendom. Ubrzo ga primećuju producenti i vode ga u London, gde dostiže slavu pesmom "It's not unusual". Godine 1965. snima i temu za film o Džejmsu Bondu "Thunderball", koja postaje pravi hit, a Džonsu donosi Gremi za najboljeg debitanta.
Jedan od njegovih najvećih hitova je "Green green grass of home", zapravo delo Amerikanca Kloda Patmana. Krajem šezdesetih "seli" se u Las Vegas, i karijeru više fokusira na nastupe, a manje na snimanje novog materijala. U isto vreme upoznaje svog idola Elvisa Prislija, sa kojim ostaje prijatelj sve do smrti "kralja roka" 1977. godine.
Krajem osamdesetih počinje da sarađuje sa mlađim umetnicima i snima obrade, što nastavlja sve do kraja devedesetih, kada uspeva da pridobije i potpuno novu generaciju publike pesmom "Sex bomb", urađenom sa Mousse T. Pre tri godine, kraljica Elizabeta II dodelila mu je titulu viteza.
Poslednji od desetina albuma, "24 hours" objavio je prošle godine, a svoj povratak i ostanak na sceni najavljuje pesmom simboličnog naslova "I'm alive".
Karte za koncert u Areni prodavaće se po različitim cenama, u zavisnosti od kategorije: Parter Gold 4.000,00 // Parter Silver 3.500,00 // Parter 3.000,00 // VIP Tribine 4.000,00 // Tribine 200 3.000,00 // Tribine 400 2.500,00 // Lože 8.000,00
( izvor -- MONDO)

Radoslav Graić

Rođen 1932. godine u Mrkonjić-Gradu. Gimnaziju je završio u Banja Luci, a zatim je diplomirao na Filozofskom fakultetu (istorija umetnosti) i na Muzičkoj Akademiji (solo pevanje) u Beogradu. Od 1958 do 1968. godine bio je jedan od istaknutih vokalnih solista jugoslovenske popularne muzike. Nastupao je sa uspehom i osvajao nagrade na najvećim domaćim festivalima ove muzike, a na brojnim gostovanjima u inostranstvu dostojno je predstavljao našu zabavnu muziku.

Od 1960. godine intezivno komponuje i afirmiše se kao vrstan muzički stvaralac u svim popularnim muzičkim žanrovima (zabavna, narodna, gradska i dečija muzika). Zapažen je i njegov kompozitorski rad u mnogim televizijskim emisijama i serijama, kao i u pozorišnim predstavama. Od 1968. godine, pa do odlaska u penziju, bio je urednik veoma gledanih muzičkih programa u Televiziji Beograd (RTS). Mnoge njegove kompozicije postale su veoma popularne i već su deo domaće evergrin-muzike. Osvojio je veliki broj pobedničkih festivalskih trofeja, kao i drugih značajnih nagrada i priznanja. Mnoge njegove pesme našle su se na diskografskim izdanjima, a često su prisutne u raznim radijskim i televizijskim programima, kao i na koncertnim podijumima.
Član je Udruženja kompozitora Srbije od 1961. godine.

Poznate kompozicije:

- narodna muzika - “Mito, bekrijo”, “Hej, krčmarice”. “Doleteće beli golub”, “Imala sam drugaricu”, “Sjaj, mjeseče”...
- zabavna muzika - “Stjuardesa”, “Prolećni cvet”, “Anđelina”...
- gradska muzika - “Tambure su svirale”, “Nema starog Beograda”, “Eh, lane, moje lane”, “Sviraj, sviraj Pišta baći”, “Neveni, neveni”...
- dečja muzika - “Vuče, vuče, bubo lenja”, “Lako je prutu”, “Moja baka”, “Matematika”, “Zdravica učitelju”... (izvor --- MRKONJIC GRAD)

Radoslav Graić - GONDOLE

Deonica autoputa u Tenesiju nazvana po Džeriju Li Luisu

Deonica autoputa u Tenesiju dobila je ime po rokenrol zvezdi Džeriju Li Luisu. Prema odluci koju je usvojio poslanički dom skupštine te američke savezne države, deo autoputa Getvel u okrugu Šelbi od sada će se zvati autoput Džeri Li Luis.
Najpoznatiji po hitu "Great Balls of Fire", Džeri Li Luis je rekao da se "ne dešava svaki dan da ulicu nazovu po vama" i da je "počastvovan" zbog toga.
Odluku će morati da odobri guverner Tenesija Fil Bredesen.
Sedište izdavačke kuće San rekords, za koju je Luis snimio prvu ploču 1950-ih godina, nalazi se u Memfisu. (izvor: Beta | Foto: Popmatters.com)

Patriša Inder: Džon Lenon mi je slomio srce

Patriša Inder do sada je malo otkrila o svojoj vezi sa Džonom Lenonom, pa je njena uloga u priči o Bitlsima zaboravljena. Ona je bila lepotica sa kojom je Lenon imao aferu dok je bio u vezi sa Sintijom Pauel, koja je kasnije postala njegova prva žena.
Prošlog meseca počelo je snimanje novog filma o Džonu Lenonu, ubijenom članu "Bitlsa", smeštenom u vreme kada je tek počeo da se bavi muzikom u Liverpulu. Za Patrišu Inder, međutim, biće veoma čudno da pogleda "Nowhere Boy", piše "Dejli Mejl".
Za one koji nisu bili tamo Bitlsi su bili super zvezde, najveća pop grupa u istoriji, ali za mene su oni bili samo moji ortaci", izjavila je Patriša u intervjuu za "Dejli Mejl".
"Kupili bismo čips u radnji, nekoliko cigareta i jeftino vino i otišli u stan prijatelja da puštamo ploče. Svi smo voleli rokenrol".
"Džon i ja smo bili prijatelji pre nego što smo postali ljubavnici. On mi je bio prvi. Pretpostavljam da ću ga uvek voleti. Tokom godina nisam mogla da ga zaboravim jer je bio član Bitlsa i stalno su bili na televiziji i u novinama. I sada, 50 godina kasnije, ponovo ista priča", otkrila je Patriša.
Ona još neguje dugu kosu, koja je oduševila Lenona. Kada je pitate za godine, ona kaže da je "anđeo roka". Međutim, činjenica da je Lenona upoznala 1958. godine, kada je imala 15, a on 18, znači da Patriša sada ima 66 godina.
Bend se tada zvao "Silver Bitls" (srebrne bube) i pored Lenona, Pola Makartnija i Džordža Harisona tu je bio i Stjuart Satklif, basista koji je umro 1962. od izliva krvi u mozgu u 21. godini života. Ringo Star pridružio se grupi dve godine kasnije.
Patriša je ispričala kako joj je Makartni prišao nakon jednog koncerta.
"Rekao je: Izvini što nisam izveo pesmu koju si tražila. Odgovorila sam mu da nisam ništa ni tražila. Onda me je upoznao sa momcima iz benda. Svi su bili ljubazni. Džon je imao sjajan smisao za humor i veliku ličnost. Postali smo drugari", rekla je Patriša.
Inder, ćerka lučkog radnika i školske kuvarice, zaljubila se u Makartnija, ali je on imao devojku Dot.
"Visili smo zajedno. Pol i Džon bi došli do moje prijateljice Su u stan i slušali rokenrol, a onda bi žvrljali stihove na papirićima. Išla sam na njihove koncerte u klub Kevern. Bili su veoma bučni. Rekla sam prijatelju da će postati veći od Klifa Ričarda – kakvo umanjivanje", ocenila je Patriša.
Ona i Lenon postali su ljubavnici 1960. godine, kada je ona imala 17, a on 20 godina.
"Do tada me Džon nije stvarno privlačio. Ali, znate kako kažu, sve je u poljupcu. Nakon toga gledala sam ga drugačijim očima", dodaje Patriša.
Izgleda da je Lenon planirao da je zavede. Kako je ispričala Patriša, Džon je rekao da imaju svirku na čamcu u Merseju i da potom idu na žurku kod Su.
"Džon je rekao da ne zovem nikog drugog. Tako smo otišli u njen stan i tamo nije bilo nikog. Pitala sam ga gde su ostali. On je odgovorio: O, zaboravio sam da ti kažem – to je zabava za dvoje, samo za tebe i mene".
"Rekao je da će biti nežan. Znam da to zvuči otrcano. Posle smo ležali čitavu noć zagrljeni".
Džon je, kako kaže Inder, često sa sobom nosio svoju gitaru, a u krevetu je uvek imao čarape na nogama.
"On je uvek nosio čarape u krevetu, ne znam zašto. Pričali smo o mnogo toga. Rekao mi je da je izgubio nevinost sa starijom ženom na groblju liverpulske katedrale, kada je imao 13 godina", rekla je Patriša
"Često sam išla u radnju sa pločama Nems u Liverpulu, čiji je vlasnik bio Brajan Epstajn. Rekla sam mu da bi trebao da ode u Kevern i čuje Bitlse. Jednom je to i uradio i postao je njihov menadžer".
Sve bi bilo savršeno da Džon nije imao "zvaničnu" devojku Sintiju.
"Znala sam za nju, ali ona nije znala za mene", tvrdi Patriša. "Džon je nije često vodio na koncerte, ali se sećam da su jednom došli zajedno u Kevern. Prišao mi je i rekao da će se vratiti kasnije, kad pošalje Sintiju kući taksijem. Nisam bila srećna zbog toga i rekla sam Džonu da osećam da gubim vreme. On je rekao da jedna žena nikad nije dovoljna muškarcu".
Kako je navela Inder, Džon je često govorio da je "razapet između dve plavuše", da voli Sintiju, ali da je zaljubljen u nju.
"Nisam imala ništa protiv Sintije. U stvari, volela bih da je upoznam jer imamo mnogo toga da ispričamo jedna drugoj", smatra Patriša.
Kako je uskoro otkrila, Lenon je bio nesiguran.
"Mislio je da je ružan i pitao bi me šta vidim u njemu. Kada sam mu rekla da će Bitsli jednog dana postati veliki, on se iznenadio i pitao me da li stvarno to mislim", dodala je Inder.
Jedne noći, posle koncerta, Lenon ju je zaprosio.
"Bili smo u restoranu, samo Džon i ja, popili smo bocu-dve vina i bili smo pripiti. Šetali smo uskom uličicom kada mi je iznenada rekao: Pat, udaj se za mene. Bila sam veoma mlada i nisam mogla da verujem šta govori, pa sam mu samo odgovorila: Prestani s glupostima, Džone. Sledećeg dana to je bilo zaboravljeno", priseća se Patriša.
Tako se umesto Patrišom, Džon Lenon avgusta 1962. oženio Sintijom, nakon što su saznali da je trudna sa njihovim sinom Džulijanom.
Pol Mekartni preneo je ovu vest Patriši tokom puta u Hamburg.
"Rekao mi je: Pat, mislim da bi trebalo da znaš – Džon se oženio Sintijom i ona je trudna. To je bio neverovatni šok. Bila sam uništena. Naletela sam na Džona u Kevernu i rekao je da ćemo nastaviti kao pre, ali ja to nisam želela. Slomio mi je srce", ispričala je Patriša.
Ubrzo nakon toga Bitlsi su postali zvezde i napustili Liverpul, uključujući i Pat. Ona se 1965. zaposlila kao dadilja u Ričmondu i tada je poslednji put srela svoju prvu ljubav na koncertu u Hamersmitu.
"Moj prijatelj i ja gurali smo se kroz gomilu da dođemo iza scene. Džona smo zatekli u sobi za presvlačenje. Češljao je kosu i kad me je video ispustio je češalj. Rekao je: Evo je ljubav mog života. Podigao me je, zavrteo u krug i poljubio. Imali smo svega nekoliko minuta za priču jer je morao da nastupi", seća se Patriša.
Inder se posle družila i sa članovima benda Rolingstons i sa manekenkom Krisi Šrimpton. Kada je imala 24 godine upoznala je Lemija, koji je kasnije postao frontmen grupa Hovkvind i Motorhed. Dobili su sina Pola.
Patriša je sama podigla Pola, nakon što ju je Lemi napustio dok je dete još bilo malo.
Povremeno bi srela zajedničke prijatelje nje i Lenona.
"Neko mi je rekao da često pita za mene i da bi voleo da me ponovo vidi", dodala je Patriša.
Ona je takođe ispričala da je noći 1980. kada je Lenon ubijen imala strašan san.
"Probudila sam se oko četiri ujutro, nakon što je ubijen. Sanjala sam veliku rupu u zemlji. Neko je vikao: Pomozi mi! Ali nisam mogla da vidim ko. Sledećeg dana čula sam vesti. Osetila sam šok i nevericu. Bilo je strašno. On je bio predivan", rekla je Patriša. "Džon me je naveo da mislim da su svi muškarci romantični, zabavni i talentovani. Bio je stvarno poseban. Zar ne bi bilo sjajno da sam se udala za njega kad me je zaprosio? Stvari bi možda ispale drugačije za oboje". (izvor -- BLIC)

John Lennon - Geave Peace A Chance

VOLIM SLUŠATI RADIO: The Rubettes

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac grupa --- The Rubettes

Pjesma---- Sugar Baby Love

Pjesma traje --- 3 min 32 sec

Postovani slusatelji,
Osnivaci grupe "The Rubettes" osnovane 1973. godine u Engelskoj su bili: bubnjar John Richardson, Bill Hurd i Peter Arnesen sa daskama i Tony Thorpe sa gitarom. Pjevac Paul de Vinci napustio je ubrzo poslije osnivanja grupu i njega je zamjenio Alan Williams.
Kao sto je to cesto slucaj, ta grupa je na pocetku karijere imala najvece uspjehe a sa vremenom su postajali sve bezbojniji.
Grupa se je raspala 1979. godine, ali vec 1983. godine oni su obnovljeni i svirali su sve do kraja devedestih godina XX veka.
Sada mozemo u nasoj emisiji cuti njihov najveci uspjeh iz 1974-e godine, pjesmu "Sugar Baby Love" (u prevodu: "Slatka djevojacka ljubav") sa kojom su oni osvojili englesko i americko trziste.

The Rubettes - Sugar Baby Love

VOLIM SLUŠATI RADIO: Faron Young

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Faron Young
Pjesma --- It s Four In The Morning
Pjesma traje --- 2 min 54 sec

Postovani slusatelji,
Faron Young, rodjen u SAD-u 1932 godine usao je u povijest muzike kao jedan pjevac" Western and Country " muzike sa ekstremno dugackim stazem. Faron Young pjevao je od 50-tih sve do devedestih godina i stekao je nadimak "Pjevajuci serif". Njegov mekani i ugodni glas odusevljavao je njegovu publiku sve do 1996 godine. Te 1996-e godine dosao je sok za njegove navijace, jer je Faron Young obolio i umjesto da se bori sa bolescu, on je je kao pravi Cowboy rijesio taj problem po kratkom postupku , jer je on revolverom skratio sebi zivot i time je muzicki svijet izgubio jednog izvanrednog pjevaca.
Mi mozemo samo da se sjetimo Faron Younga i njegovog ugodnog glasa koji je decenijama odusevljavao publiku.
Sada mozemo cuti Faron Young-a sa pjesmom " Its Four In The Morning" ( u prevodu: "Sada su 4 sata ujutro") iz 1971-e godine, u kojoj se vidi da su kod ljubavnih briga i Cowboy-i patili od nesanice.

FARON YOUNG -- ITS FOUR IN THE MORNING

VOLIM SLUŠATI RADIO: Waylon Arnold Jennings

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac ---Waylon Arnold Jennings
Pjesma ---Crying
Pjesma traje -- 2 min 30 sec

Postovani slusatelji,
Waylon Arnold Jennings, americki pjevac rodjen 1937-e godine, poceo je da svira u starosti od 12 godina. On je vec u ranoj mladosti pjevao i svirao na lokalnim radiostanicama. Poceo je da svira u " Rock and Roll" grupama, ali vremenom je presao na "Country and Western" muziku i tu je nakon dvadesetak godina sviranja postao vodeca zvijezda te vrste muzike. Stil pjevanja i sviranja Waylon-a Jenningsa prihvatilo je vise najpoznatijih pjevaca "Country and Western" muzike. On je ostao na vrhu popularnosoti sve do 2002-e godine kada je zauvijek napustio svijetla pozornice.
Njegov kolega Roy Orbinson krenuo je putem "Rock and Rolla" i tu je postao veoma popularan kao pjevac i kompozitor. Kompoziciju "Crying" Roya Orbinsona preuzeo je i Waylon Jennings u njegov repertoar.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Waylon-a Jenningsa sa Orbinsonovom pjesmom "Crying"( U prevodu:"Placuci").

Waylon Arnold Jennings -- Crying

VOLIM SLUŠATI RADIO: Goombay Dance Band

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Goombay Dance Band
Pjesma -- Sun of Jamaica
Pjesma traje -- 4 min 22 sec

Postovani slusatelji,
zamislite si da je vani snijeg, magla, bljuzgavica i vi na radiju cujete pjesmu o suncu na Jamajki. Zar vi ne bi osjetili ceznju da malo odletite na Jamajku? Da sjednete u pijesak ispod kokosove palme i da mocite noge u bistroj vodi, dok lijepe djevojke u tangi i momci setaju oko vas.
Mislim da se nitko ne bi odlucio da ostane. Tako je napravio u 70-tim godinama i Oliver Bendt, njemacki muzicar koji je otisao pod palme i tamo je nasao zenu njegovog zivota. Da li je njegova izabrana nosila na plazi tangu, to nam nije poznato, ali u svakom slucaju ona je Oliveru poklonila dvoje djece. Vrativsi se se u Njemacku Oliver je osnovao grupu "Goombay Dance Band" u kojoj je bio naravnao on, njegova supruga, njegova djeca i jos tri muzicara i to Dorothy Hellings, Wendy Doorsen und Mario Slijngaard.
Njihova prva pjesma "Sun of Jamaica" donijela je u hladene predjele atmosferu kariba i bila je krajem 70-tih velike uspjeh u vise evropskih zemalja, tako da je ta ploca prodana u vise od 11 miliona primjeraka.
Sada ce nama grupa "Goombay Dance Band" u nasoj emisiji zapjevati pjesmu "Sun of Jamaica" (u prevodu: Sunce sa Jamajke) i time ce nam docarati atmosferu za koju turisti daju velike novce.

Goombay Dance Band -- Sun of Jamaica

Koncert povodom 40 godina od Vudstoka

Jedan od idejnih tvoraca Vudstoka Majkl Lang planira da na leto organizuje koncert povodom 40 godina od legendarnog muzičkog festivala, objavljuje magazin Nju mjuzikal ekspres. Ulaz na koncert, koji će se verovatno održati u američkoj saveznoj državi Njujork, biće besplatan.

"Nastupiće mnogi bendovi koji su svirali na prvom festivalu: 'The Who', Santana, 'Krozbi, Stils end Neš', možda Džo Koker", kazao je Lang, koji trenutno traga za finansijerima koncerta.
"Biće tu i Stiv Erl i Ben Harper. Svakako ima mesta za 'Red Hot Čili Peperse' i Dejva Metjuza", dodao je.
Muzički festival Vudstok održan je od 15. do 18. avgusta 1969. na farmi Maksa Jasgura u Vajt Lejku u državi Njujork. Posetilo ga je blizu pola miliona ljudi, a sam festival ušao je medu 50 momenata koji su promenili rokenrol, prema oceni časopisa Roling stoun. (izvor -- BETA)

Krozbi, Stils, Neš end Jang -- Helpless

Umro džez pijanista Edi Bo

Pijanista i džez pevač Edi Bo umro je u 80. godini od srčanog udara, objavila je štampa u Nju Orleansu a prenose svetske agencije.
"Bio je jedan od poslednjih velikih profesora klavira Nju Orleansa", navodi list Nju Orleans tajms-Pikejun.
U najveće uspehe Edija Boa, rodjenog kao Edvin Džozef Bokejdž, spadaju numere "Check Mr Popeye" i "Hook and Sling".
Svirao je izmedju ostalog sa Irmom Tomas, Artom Nevilom i Fetsom Dominom, a bio prijatelj Reja Čarlsa. (izvor -- TANJUG)

Eddie Bo, a potent, eclectic New Orleans pianist, singer, songwriter and producer who inspired a dance craze with his 1962 hit "Check Mr. Popeye" and later directed fans to "Check Your Bucket," died Wednesday, March 18, of a heart attack. He was 79.
A prolific artist, Mr. Bo adroitly distilled an excitable synthesis of rock 'n roll, rhythm & blues, jazz and funk.(izvor -- YOU TUBE)

Počelo snimanje filma o životu Džona Lenona

U Liverpulu su snimljene prve scene biografskog filma o Džonu Lenonu, legendarnom članu čuvene britanske rok grupe "Bitlsi".
Film govori o Lenonovom detinjstvu i tinejdžerskom dobu, a dobiće naziv "Nowhere Boy", kao aluzija na poznatu pesmu Bitlsa "Nowhere man".
Kao osnova za ovaj projekat poslužila je knjiga "Imagine This: Growing up with John Lennon" (Zamisli ovo: Odrastanje sa Džonom Lenonom) koju je napisala Džulija Berd, Lenonova polusestra.

Britanska glumica Kristin Skot Tomas igraće lik pevačeve tetke koja ga je odgajila nakon razlaza njegovih roditelja. Uloga Lenona deteta poverena je Aronu Džonsonu, dok će Lenona mladića glumiti Tomas Sangster.
Reditelj filma je Sem Tejlor Vud, a pisac scenarija Mat Grinhalg koji je takođe autor scenario za film "Kontrol" o životu vođe grupe "Joy Division". (izvor -- TANJUG)

John Lennon -- IMAGINE

VOLIM SLUŠATI RADIO: Johnny Cash i June Carter

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac --- Duet Johnny Cash i June Carter
Pjesma --- Jackson
Pjesma traje --- 2 min 45 sec

Postovani slusatelji,
Johnny Cash, rodjen 1932-e bio je jedan od najmarkantnijih americkih pjevaca. Njegov duboki muski glas i odredjeni stil sviranja njegove gitare, doveo je do toga, da je Johnny Cash imao njegov specifican nastup i nije ga se moglo svrstati ni u jedan poznati nacin sviranja Country and Western muzike.
On je poceo da komponira u starosti od 12 godina i to jednu vrstu muzike koja se je tada svirala u farmerskim predjelima Amerike.
Pocetkom pedesetih godina, za vrijeme rata u Koreji, Johnny Cash radio je kod zracnih snaga i od prve place on je sebi kupio gitaru. Veoma brzo je sam naucio da je svira i time je bio rodjen jedan muzicar, koji je obiljezio njegovo doba. Poslije prestanka rada u vojsci on je svirao besplatno sa dvojicom kolega Country and Western muziku. Johnny Cash je 1955 godine dobio priliku da snimi prvu plocu i time je krenula jedna karijera, kakovih malo ima.
Na zalost je Johnny Cash naginjao skandalima, alkoholu i doping tabletama. Kada se zna, da je on drzao do 300 koncerata u godini, donekle je razumljivo da je on je pokusao da odoli tom pritisku uz pomoc tableta. To je njega skoro kostalo karijere. Krajem 60-tih njegova druga zena, June Carter koja je sama bila veoma poznata pjevacica, uhvatila ga je cvrsto u ruke i on je poceo normalno da zivi. June Carter komponirala je veci dio njegovih pjesama sa kojima je Johnny Cash imao svjetske uspjehe.
Samo cetiri mjeseca poslije neocekivane smrti njegove supruge 2003-e godine, Johnny Cash je takodjer, izgubivsi volju za zivotom, zauvijek napustio njegovu gitaru.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Johnny Casha u duetu sa njegovom suprugom June Carter i to sa sa poznatom pjesmom koju je takodjer pjevala u 60-tim godinama popularna Nancy Sinatra, pjesmom "Jackson".

Duet Johnny Cash i June Carter --- JACKSON

VOLIM SLUŠATI RADIO: Freddy Quinn

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac --- Freddy Quinn
Pjesma --- Legioner
Pjesma traje --- 2 min i 57 sec.

Postovani slusatelji,
Znamo da ima ljudi koji zele da izbrisu svoju proslost, svoj identitet i sve sto ih veze sa njihovim dosadasnjim zivotom a to se desava iz razlicitih razloga. Zlocin, kriminal, bijeg ili jednostavno avanturizam. Jedna mogucnost promjene identitieta, bila je i ostala francuska legija stranaca, koja je primala mlade ljude bez da ih pita za njihovu proslost.
Jedan njemacki pjevac, Freddy Quinn, koji je poceo 50-tih godina karijeru pjevanjem po Hamburskim mornarskim krcmama, sretao je u njima mlade ljude koji su odlazili u Legiju. Danas veoma popularan pjevac, Freddy je tim izgubljenim dusama posvetio jednu pjesmu, pjesmu zvanu "Legioner". Ta pjesma pocinje sa strofom "Tezak je put do kuce, jednom legionaru, a mnogi nikada vise ne vide rodni kraj" . Kada se zna da su brojni legionari ostavljali kosti od Indokine do Alzira, tada ta strofa postaje razumljiva.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Freddy Quinna sa tugaljivom pjesmom "Legioner" iz 1958-e godine, kompozitora Lotara Oliasa.

Freddy Quinn --- LEGIONER

VOLIM SLUŠATI RADIO: Engelbert Humperdinck

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac --- Engelbert Humperdinck
Pjesma --- A Man Without Love
Pjesma traje --- 3 min 22 sec

Postovani slusatelji,
Mozemo reci da su pjevaci ex-Yu Ivica Serfezi i Miodrag Jevremovic znali pravu komercijalnu vrijednost zenskih suza. Kada se njima dodaju Boba Stefanovic i Miso Kovac, izgleda da je ta cetvorka njihovim osjecajnim pjevanjem proizvodila na hektolitre suza, koje su dobro pojacale prodaju njihovih ploca.. Medjutim taj potocic suza u ex-Yu nije se mogao usporediti sa jednim velikom vodopadom, koji je tutnjao u Engleskoj. Taj vodopad zenskih suza proizvodio je engleski pjevac Engelbert Humperdinck.
Arnold George Dorsey poznatiji pod imenom Engelbert Humperdinck rodjen je u Indiji 1936 godine i on je starosti od 10 godina dosao je sa roditeljima u Englesku. Godinu dana kasnije svirao je saksofon, ali njegov veliki uspjeh dosao je sa pjevanjem, jer je on u starosti od 17 godina pobjedio na jednom lokalnom festivalu. Publika je bila odusevljana njegovim glasom koji je imao obujam od tri i pol oktave.
Obaren ugodnim i mekanam glasom, Engelbert je jos izabrao komercijalno uspjesan stil romaticnog pjevaca i time je krenula njegova svijetska karijera.
Prodavsi preko 100 milion ploca Enegelbert se je rijesio svih novacnih briga, stanje koje je nama potpuno nepoznato , i on jos uvijek nastupa, vise iz zadovoljstva a manje iz potrebe. Danas kao i ranije, on u njegovoj publici stvare romanticne emocije koje dovode do povecane potraznje maramica.
Sada imamo priliku u nasoj emisiji cuti Engelberta Humperdincka sa pjesmom "A Man Without Love" ( u prevodu: "Covijek bez ljubavi") iz 1968 godine.

Engelbert Humperdinck --- A Man Without Love

VOLIM SLUŠATI RADIO: Johnny Hamp's Kentucky Serenaders

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Johnny Hamp's Kentucky Serenaders
Pjesma -- Black Bottom / Instrumental
Pjesma traje 3 min 14 sec

Postovani slusatelji,
U koliko ste svojevremeno pazljivo slusali muziku, koja je svirana u prvim starim crticima, koji su dosli iz Hollywooda, prepoznati ce te taj nacin sviranja u melodiji "Black Bottom", koju ce te sada cuti u nasoj emisiji.
Negdje oko 1910 godine, u doba snimanja prvih zvucnih snimaka, u Americi je poceo da svira jedan orkestar zvan po njegovom osnivacu, orkestar "Johnny Hamp's Kentucky Serenaders ". Pravilan prevod tog naziva glasi, " Johnny Hampovi trubaduri iz Kentakija". Ti Trubaduri su bili jedan Jazz i plesni orkestar i oni su svirali jos u tridesetim godinama. U tim tridestim godinama doslo je i do promjene njihovog imena i oni su od tada nastupali kao "Johnny Hamp and His Orchestra" ( u prvodu: Johhny Hamp i njegov orkestar).
Sada poslusajmo u nasoj emisiji "Johnny Hamp's Kentucky Serenaders " sa njihovm poznatom melodijom " Black Bottom" (u prevodu: "Crna donja strana") iz 1926. godine, kompozitora De Sylve.
Nije nam bas potpuno jasno na koju donju stranu je mislio Johnny Hamp ali to njega poslije vise od 80 godina, na zalost, ne mozemo vise pitati.

Johnny Hamp's Kentucky Serenaders -- Black Bottom / Instrumental

VOLIM SLUŠATI RADIO: Gerry and the Pacemakers

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac/grupa -- Gerry and the Pacemakers
Pjesma --- You'll Never Walk Alone
Pjesma traje --- 2 min 40 sec

Postovani slusatelji,
U Liverpoolu, Engleska , osnovana je 1959 godine jedna grupa koja je u kratkom vremanu postala veoma popularna. Ta grupa po imenu "Gerry and the Pacemakers" bila je tako uspjesna, da su oni 1963-e godine bili na engleskoj listi hitova ispred poznatih Beatlesa. Te cetveroclana grupa izbacila je na trziste vise vrhunskih melodija, ali na zalost oni nisu bili u stanju da se duze vrijeme odrze ne toj vrhunskoj poziciji popularnosti. Uspjeli su jos da postanu poznati na americkom muzickom trzistu ali njihov raspad 1966-e godine doveo je do toga, da se krajem 60-tih godina njih vise nije culo.
U 80-tim godinama su neocekivano ponovo postali popularni i njihove pjesme su ponovo dosle na vrh hit listi.
Sada mozemo u nasoj emisiji cuti grupu "Gerry and the Pacemakers" sa njihovom pjesmom " You'll Never Walk Alone" ( U prevodu:" Ti neces nikada ici sama") iz prve polovice 60-tih godina.

Gerry and the Pacemakers --- You'll Never Walk Alone

VOLIM SLUŠATI RADIO: Castlewood Marimba Band

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac -- Castlewood Marimba Band -1933 

Pjesma --- Bells of Hawaii instrumental 

Pjesma traje -- 3 min i 18 sec. 

 

 Postovani slusatelji, 

Nedavno nam je slucajno dosla u ruke jedna stara gramofonska ploca od 78 okretaja iz 1933 godine. Tocnije, ploca je prodana 1933 a vjeravatno je nesto ranije snimljena. Nakon cijelodnevnog rada na restauraciji te izgrebane gramofonske ploce, sada vam mozemo predstaviti melodiju "The bells of Hawaii" (u prevodu: Zvona sa Havaja). Izvodjac te ugodne instrumentalne melodije je "Castlewood Marimba Band" kojie je poceo da svira u Americi pocetkom 20-tih godina. Da dobijemo osjecaj kada je to bilo, moramo misliti na to, da dvadesetgodisnja djevojka koja je 1933 godine plesala uz "The bells of Hawaii", danas ima lijepu starost od 95 godina. Sada poslusajmo taj stari snimak Castlewood Marimba Band-a sa njihovom izvedbom melodije "Bells of Hawaii" iz 1933. godine kompozitrora Heagney-a. 

 

Castlewood Marimba Band -- Bells of Hawaii instrumental

Hit iz godine kada je čovek prvi put kročio na MESEC

Music video featuring the one hit wonder, "In The Year 2525", by Zager and Evans.

In the year 2525
If man is still alive
If woman can survive
They may find

In the year 3535
Ain't gonna need to tell the truth, tell no lies
Everything you think, do, or say
Is in the pill you took today

In the year 4545
Ain't gonna need your teeth, won't need your eyes
You won't find a thing to do
Nobody's gonna look at you

In the year 5555
Your arms are hanging limp at your sides
Your legs not nothing to do
Some machine is doing that for you

In the year 6565
Ain't gonna need no husband, won't need no wife
You'll pick your son, pick your daughter too
From the bottom of a long black tube

In the year 7510
If God's a-comin' he ought to make it by then
Maybe he'll look around himself and say
Guess it's time for the Judgement day

In the year 8510
God's gonna shake his mighty head
He'll either say I'm pleased where man has been
Or tear it down and start again

In the year 9595
I'm kinda wondering if man's gonna be alive
He's taken everything this old earth can give
And he ain't put back nothing

Now it's been 10,000 years
Man has cried a billion tears
For what he never knew
Now man's reign is through
But through the eternal night
The twinkling of starlight
So very far away
Maybe it's only yesterday

In the year 2525
If man is still alive
If woman can survive
They may find

VOLIM SLUŠATI RADIO: Dolly Parton

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevac --- Dolly Parton
Pjesma ----- Release me
Pjesma traje --- 2 min i 17 sec

Postovani slusatelji,
americka pjevacica Dolly Parton izabrala je jedno podrucje muzike u kojem su zene relativno rijetke, podrucje Country and Western muzike.
Rođjena 1946 u veoma siromasnoj porodici sa 12-tero dijece, ona je u starosti od sedam godina dobila od ujaka gitaru i vec nakon tri godine nastupala je na maloj lokalnoj radiostanici. U starosti od 14 godina dobila je prvi ugovor za snimanje ploce i njena prva ploca bila je veoma uspjesna. Poslije zavrsetka skole otisla je u Nashville, koji je centar Country muzike i tu je ona u starosti od 20 godina postala zvijezda.
Dolly Parton mogla je po izgledu postati i glumica, jer je muski dio publike mogao da uziva u nastupu jedne plavuse koja je pored muzickog talenta bila bogato obdarena svim atributima zenske ljepote.
Zahvaljujeci njenom talentu i dobrom izboru pjesama, Dolly Parton i danas je jos veoma popularna.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Dolly Parton sa pjesmom "Release Me" (u prevodu: Daj mi slobodu) kompozitora Millera, koju je pjevao i poznati pjevac Engelbert Humperdinck.

Dolly Parton -- Release me

VOLIM SLUŠATI RADIO: Doris Day

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevacica --- Doris Day
Pjesma --- Que Sera Sera
Pjesma traje --- 2 min 05 sec

Postovani slusatelji,
Moze se slobodno reci da je Doris Marry Anne von Kapelhoff, rodjena 1924 godine, jedna od najpozantijih licnosti Hollywooda. Pod umjetnickim imenom Doris Day, ona je bila poznata glumica i pjevacica. Snimivsi 1956 godine film "Covijek koji je previse znao" , ona je sa tim filmom postigla svjetski uspjeh i to kao glumica i pjevacica. Jednostavna melodija iz tog filma "Que Sera Sera" bila je u biti jedna djecija pjesmica, koja je postala poznata u cijelom svijetu. Ta pjesma dobila i poznatu nagradu "Oscar" 1957-e godine kao najbolja filmska melodija.
Mora se reci da je Doris Day snimala u 40-tim godinama veoma teske i dobre svari sa podrucja Jazza i Swinga, sto pokazuje da je ta pjesmica za nju bila veoma lagana vjezba.
Njena karijara pocela je u starosti od trinaest godina, kada je na jednom plesnom turniru dobila nagradu od 500 americkih dolara. Snimivsi 40-tak filmova i vise TV-serija ona je zbog prevare njenog voditelja financija, ostala u dugovima t.j. bila je olaksana za preko 20 miliona dolara. Doris Day je nastupima u TV serijama uspjela da izadje iz dugova i da sredi svoje financije. Ukoliko putujete Amerikom i u gradu Carmel-u odsjednete u hotelu "Cypress Inn" time postajete gost Doris Day, jer je to njen hotel.
Sada poslusajmo u nasoj emisiji hollywoodsku zvijezdu, Doris Day sa poznatom pjesmom "Que Sera Sera" ( prevodu sa spanskog - "Sto bude, biti ce" ) iz 1956. godine, kompozitora Ray Evansa i Jay Livingstona.

Doris Day -- Que Sera Sera

VOLIM SLUŠATI RADIO: Eddie Calvert

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevač/ Svira -- Eddie Calvert
Pjesma -- Oh mein Papa
Pjesma traje -- 2 min 46 sec

Postovani slusatelji,
Drugi svjetski rat bio je zavrsen i pomalo su se razisli oblaci barutnog dima iznad Evrope, kada je 1949-te godine Lys Assia, svicarska pjevacica uspjela da stvori prvi poslijeratni hit na tlu Evrope. Njen slager "Oh mein Papa" kompozitora Paula Burkharda pjevao se je u cijeloj zapadnoj Evropi. Politicka granica tog vremana, takozvana "Zeljezna zavjesa" sprijecila je da taj slager dodje na program radio stanica istocne Evrope i time je ta ugodna melodija ostala na tlu ex-Yu manje, vise nepoznata.
Mi ce mo poslusati u nasoj emisiji instrumentalnu verziju tu melodije, u izvedbi engleskog trubaca Eddie Calverta-a koji se je 1954. godine sa tom izvedbom popeo na vrh liste popularnosti.
Edie Calvert, rođen 1922. godine, naučio je sviranje duvackih instrumenata od svog oca i producirao do 1978 godine, godine svoje smrti, vise svjetskih hitova kao na primjer filmsku melodiju "Covijek sa zlatnom rukom".
Sada poslusajmo u nasoj emisiji Eddie Calverta sa njegovom "zlatnom" trubom, kako izvodi melodiju "Oh mein Papa" (u prevodu - O moj tata) iz daleke 1954. godine.

Eddie Calvert -- Oh mein Papa

VOLIM SLUŠATI RADIO: Yves Montand

Autor priloga: NADIR EFENDIĆ (Nemačka)

Pjevač -- Yves Montand
Pjesma -- Les enfants qui saiment
Pjesma traje --- 3 min i 14 sec

Poštovani slušatelji,
Jedan od najpoznatijih pjevaca francuske šansone, Yves Montand, rođen je 1921. g. u Italiji kao Ivo Livi. Njegov otac morao je zbog politike da napusti Italiju i 1924 on je preselio u Francusku. Tu je Yves Montand u starosti od sedamnaest godina poceo da pjeva po nocnim lokalima, i on je je vec 1945-te godine drzao svoje koncerte. U tom vremenu pocela je njegova ljubavna veza sa Edith Piaf koja je veoma pomogla razvoju njegove karijere.
Yves Montand proslavio se je 1953 godine sa filmom "Nadnica za strah" u kojem je glumio šofera kamiona koji vozi nitroglicerin.
Yves Montand snimio je preko 30 filmova, ali on je uvijek nasao vremana da se posveti šansoni, sa kojom je imao velike uspjeha.
Poslusajmo sada u nasoj emisiji Yves Montand-a sa francuskom šansonom "Les enfants qui saiment".

Yves Montand -- Les enfants qui saiment